Taq polimeraza

Taq polimeraza
Egzonukleaza
Veza DNK polimeraze za oktamer DNK
Identifikatori
SimbolTaq-exonuc
PfamPF09281
InterProIPR015361
SCOP21qtm / SCOPe / SUPFAM
Dostupne proteinske strukture:
Pfam  strukture / ECOD  
PDBRCSB PDB; PDBe; PDBj
PDBsumsažetak strukture
Taq-exonuc
DNK polimeraza
Identifikatori
SimbolTaq-exonuc
PfamPF09281
InterProIPR015361
SCOP21qtm / SCOPe / SUPFAM
Dostupne proteinske strukture:
Pfam  strukture / ECOD  
PDBRCSB PDB; PDBe; PDBj
PDBsumsažetak strukture

Polimeraza Taq je vrsta termostabilne DNK polimeraze, koja je tako imenovana po tome što je proizvedena iz bakterije Thermus aquaticus (T-aq) i iz koje ju je 1968. godine izolirao Thomas D. Brock. Veoma često se skraćeno označava kao Taq pol (ili jednostavno kao Taq). Najčešće se upotrebljava u procesu polimerazne lančane reakcije (PCR), proceduri koja se koristi za umnožavanje kratkih sekvenci DNK.[1][2][3]

Thermus aquaticus je bakterija koja živi u toplim izvorima i hidrotermalnih odušcima. Polimeraza Taq se odlikuje ekstremoenzimnom sposobnošću da izdrži visoke temperature koje su potrebne u procesu PCR, bez denaturacije. Iz tog razloga je zamijenila DNK polimerazu iz Escherichia coli (Eko pol) koja je prvobitno korištena u ovoj tehnici, ali je bilo potrebno da se zamijeni nakon svakog ciklusa zagrijavanja, što povećava vjerovatnoću kontaminacije i produženja potrebnog vremena. Optimalna radna temperatura za Taq je 75-80 °C, uz poluraspad veći od dva sata na 92,5 °C, 40 minuta na 95 °C, a 9 minuta na 97,5 °C. Ovaj enzim može kopirati DNK lanac od 1.000 baznih parova za manje od 10 sekundi, na radnoj temperaturi od 72 °C.

Nedostaci Taq-polimeraze su relativno niska tačnost, nedostatak lekture aktivnosti 3 '→ 5' egzonukleaze i uvodna stopa pogreške od oko 1 na 9.000 nukleotida. Međutim, preostala dva domena mogu djelovati u koordinaciji zajedničkih domenskih aktivnosti. Izolovane su i neke druge DNK polimeraze iz drugih termofilnih bakterija i archaea , kao što je polimeraza Pfu (izolovan od Pyrococcus furiosus ) čije aktivnosti imaju svrhu ispravke. Kada je potrebna visoka tačnost, ove polimeraze se koriate same ili u kombinaciji sa Taq.

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  2. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  3. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.

Developed by StudentB